03. Idiot na djelu

nedjelja, 06.02.2011.

Isla mi je na zivce ova haljina. Bila je svilena, sezala je do koljena i pripijala mi se uz tijelo. Osijecala sam se golo. Mojem osijecaju nagosti nije pomoglo ni to sto je haljina bila boje breskve. Koracala sam zabrinuto u hodniku previse iznervirana da bi se imalo primirila. Svaki put kada bih se spremala okrenuti i koracati u drugu stranu zastala bi na nekoliko sekundi, osluhnula i pogledala teska drvena vrata. Nalazili smo se u kraljevskoj palaci zbog sluzbenog poziva od samoga kralja na poslovni razgovor. Ispunjavanjem onog dokumenta zaglibila sam malo vise nego sto sam ocekivala.
-„Molim te stani, uzemirujes me.“ Kaze majka gledajuci me istodobro zabrinuto i ljutito
Kada je Opettaja jucer primila sluzbeni poziv, odmah je otrcala do mojih roditelja i alarmirala ih. Bila je to najgora svada koju smo ikada imali. Otac je vikao, majka je vristala, a ni Opettaja nije bila bas podrzavajuca. Ukratko u kazni sam do kraja svog zivota.
Otac je trcao okolo po dvoru pokusavajuci potegnuti koju vezu da se nade nasamo sa kraljem i razrijesi situaciju. Sreca da smo pripadali Drugom sloju plemica, inace ovo ne bi bilo moguce. No s druge strane, da smo pripadali gradanstvu, nebih dosla do tih dokumenata, a jos manje bi bila toliko ucena, istrenirana ili cak posjedovala moc upravljanja vodom.
Ovako stvari stoje. U vilenjackom svijetu postoji nekoliko, pa, slojeva vilenjaka. Prvi sloj plemica su svi kraljevi siri srodnici pa i sam kralj. U njihov genetski kod jednostavno je ugraviran pojam „kraljevski“. Razlikuju se od ostalih vilenjaka; glave su im uvijek visoko uzdignute, hod lagan kao da lebde, a kretnje promisljene i njezne. A da ne pricam sto sve nauce u narednim godinama. Zene se skoro iskljucivo medu sobom, iako se znalo naci crnih ovaca svako toliko. Drugi sloj plemica smo mi. Dobrostojeci, velika imanja sa jos vecim kucama, dobra zaposlenja, privatni instruktori i moc upravljanja elementima. To je vrlo cudno, ali ta moc rijetko prelazi na vise ili nize slojeve iz slabo poznatih razloga. No ni svi Plemici drugoga sloja nemaju moci. One izaberu sposobne vilenjake, sa snaznom voljom i velikom hrasbroscu. Tako barem tvrdi Opettaja. Price govore da su ti plemici nekada bili kraljevska vojska. Oni su sluzili za obranu kraljestva i zastitarske poslove. Otuda vjerojatno proizlaze i moci koje su im darove sa strane Bogova i koje blijede sve vise u nasim genima sto vise vremena prolazi. Blijede zato sto takva kraljevska vojska vise ne postoji, ukinuta je prije mnogo tisucljeca. Posto vilenjaci vise nisu koristili svoje moci, one su zauzvrat postale izbirljive. Drugi sloj plemica je postovana skupina no bez ovlasti na dvoru. Treca skupina plemica ili kako ih jednostavno svi zovu, gradanstvo. Prica nam dalje kazuje da je Treci sloj zapravo igrao ulogu Drugoga sloja dok je on pripadao kraljevskoj vojsci. S vremenom ti su se vilenjaci jednostavno stopili sa tadasnjim pukom gdje im se onda gubi trag. Mnoge obitelji jos imaju plemicke titule zajedno sa obiteljskim grbovima, ali one gotovo nemaju nikakvu vrijednost, osim mozda sentimentalne. Tu i tamo zna ispasti da se netko probije na vise duznosti ili da nekog elementi odaberu, ali to je jos rijede nego kod Drugog sloja.
-„Kralj vas je sada spreman primiti.“
Stresla sam se od iznenada gromkog glasa koji je proparao kroz mucnu tisinu. Dvorjanin je drzao jedno krilo ogromnih vrata otvorenim i cekao da udemo. Pocela sam se tresti od straha. Koji sam ja idiot. Uvijek se trebam petljati tamo gdje mi nije mjesto. Idiot! Idiot! Idiot! I sta sada?! Sada trebam cekati kraljevu odluku koja je u konacnici neopoziva. Usli smo unutra, a u zadnju sekundu u prostoriju je trkom usao i moj otac. On i majka stajali su jedni sa svake moje strane, a dok smo tako u tisini cekali i gledali u kraljevo prazno prijestolje, koje je bilo uzviseno za deset stepenica, uhvatila sam ih za ruke. Oboje su me zabrinuto pogledali, a otac mi se blago osmijehnuo. Tada je kralj usao i sjeo na prijestolje. Otac se presavio u struku, a nas tri smo prekrizenih nogu kleknule. Pustila sam ruke svojih roditelja i istupila za korak ispred njih.
-„Ti si Béni pretpostavljam?“ upita blago kralj
-„Jesam V-Vasa visosti.“ Glas mi je zadrhtao
Posramila sam se i ugrizla za jezik.
-„Dojmila me tvoja prijavnica Béni. Koliko ono imas godina?“
-„Sto devetnaest, Vasa visosti.“
-„Znaci jos malo pa punoljetna? Mlada si, vrlo mlada, a toliko si vjestina vec svladala.“ Kaze on zadovoljno kimajuci glavom
-„Sve zahvaljujuci Opettaji, Vasa visosti.“ Okrenem glavu i nasmijesim joj se
-„Ooo Opettaja prijateljice stara, pridi, pridi blize.“ Kaze kralj sa iskrenim smijeskom
Opettaja stane do mene i ponovno se nakloni.
-„Vasa visosti.“ Kaze umirujuce
-„No, kazi draga, koje vjestine si svladala sa sigurnoscu?“ upita me kralj
Nesvjesno sam malo ispruzila ruke i pocela nabrajati svoje vjestine, a svaki put kada bi jednu navela dotakla bi novi prst.
-„... macevanje, jahanje, nedavno sam pocela uciti jahanje sa lukom i strijelom te jahanje sa macem i naravno upravljanje elementom... ovaj, vodom.“ Dovrsim
-„Reci mi Béni jesi li upoznata sa vilenjackom teorijom?“
-„Pa.. Htjela bih misliti da jesam.. da, jesam. Vasa visosti.“ nadodam nespretno na kraju
-„Onda sigurno znas za postojanje druge dimenzije i za bica koja tamo obitavaju?“
-„Mislite na ljude Vasa visosti?“ upitam nesigurno
-„Mislim. Béni sigurno ti je poznata moja osobna prica, koja se dogodila prije sedamnaest godina na ovome dvoru.“
-„Bojim se Vasa visosti da znam samo grube cinjenice, buduci da sam bilo dosta mlada te roditelji nisu dopustili da te price dopiru do mene.“
-„Dopusti da ti onda ja ispricam produzenu verziju."
-"Negdje u to vrijeme usao sam u svoju sobu, umoran nakon vrlo napornog dana gdje me kao i uvijek docekala zena. Te noci vodili smo ljubav.“
Rumenilo mi oblije glavu i vrat, promeskoljila sam se i pognula glavu da kralj nebi primjetio. No bio je previse uzivljen u pricu dok je gledao u prazno.
-„Kada smo zavrsili, ustala se sa kreveta i dok ju je obasjavala zelena svjetlost. Pretvorila se u Temnotu, najvecu neprijateljicu vilenjackog kraljestva. Nasmijala se glasno, svojim ledeno hladnim smijehom i iskocila kroz prozor umotana u plahte. Devet mjeseci kasnije moji vojnici su je pronasli i doveli na dvor. Rodila je sina. Mojega sina. Prije nego sto je pobijegla proklela ga je da ce se u njemu uvijek voditi borba dobra i zla, te kada dostigne punoljetnost jedna ce strana prevladati. U strahu za njega i njegovu dusu poslali smo ga u ljudski svijet. Ostavili smo ga pred vratima kako se cini, vrlo dobrodusnog bracnog para koji su ga drage volje usvojili. Otada ga pratimo. Pri odlasku oko zapesca smo mu stavili narukvicu uz pomoc koje ce stariti kao ljudsko bice. Sada ima sedamnaest godina, ali u ljudskome svijetu to znaci isto kao sto znaci sto devetnaest godina u nasem svijetu.“
Kimnem glavom iako zapravo ne shvacam zasto mi prica tu pricu.
-„Sljedece godine biti ce punoljetan.“ Kaze kralj pomalo zabrinuto
Dobro, pomalo shvacam situaciju, ali kakve veze ona ima samnom?!
Znatizeljno sam ga pogledala.
-„Béni. Istog si godista kao i moj sin, na tebi se vidi da si ratnica, da je taj gen u tvojem tijelu prezivio, da zudis za izazovima, no istodobno si hladnokrvna u potrebnim situacijama i ne donosis naprasite odluke. Ti si ta koja je odabrana da odes u ljudski svijet, naucis moga sina vilenjackim obicajima i jeziku te ga dovedes natrag.“
Zavrtjelo mi se u glavi. Zaljuljala sam se na mjestu dok mi se u kutovima ociju pojavljivala gusta tama. Majka je zajecala, otac je nesto uzviknuo, a dok sam padala moja najdraza Opettaja me uhvatila te sapnula na uho:
-„Trgni se! Sada nije trenutak!“
Njezine rijeci maknule su tamu koja me obuzimala, zatresla sam glavom i uspravila se.
-„Zamolio bih vas da se smirite.“ Kaze kralj
Buka je prestala.
-„Do mene je dosao podatak kako je Béni dospijela ovdje, no ja sam ipak cvrsto uvijeren da je ona zaista sposobna za to. Lakse cemo je ubaciti u skolu, vlada vodom, spretna je i marljiva. Snaci ce se, a nece previse dugo izbivati.“
Pogledala sam majku. Suze su joj se tiho slijevale niz obraze, a oceve oci bile su podbuhle i crvene. Opettaja nije pokazivala emocije. Tada sam pogledala kralja. Njegove plave oci upijale su trenutnu situaciju. Odavale su cistu agoniju i bol, no na vrlo maloj razini povezano sa onime sto se dogadalo pred njim. Htio je svoga sina natrag, htio je i on brinuti o nekome, cak prozivljavati i ove emocije sto sada prozivljavaju moji roditelji. Naposljetku kimnem glavom.
Majka je kriknula dok ju je otac pridrzavao.
-„Vidite na sto mislim.“ Kaze kralj gotovo ponosno pa zatim nastavi:
-„Trenutno u ljudskome svijetu traju nesto sto oni nazivaju ljetnim praznicima. Otici ces sada kuci i spremiti kovcege. Selis se na dvor. Imas dva mjeseca da naucis sto je moguce vise o ljudskome rodu i njihovim mladima. Za vrijeme jesenskog solsticija, kada se pregrada medu dimenzijama brise, otputovat ces u ljudski svijet. Upisati ces se u skolu koju pohada i on, te se pokusati zbliziti s njime. Kada kucne pravi trenutak ispricati ces mu tko si, tko je on te ga poceti poducavati. U trenutku kada budes smatrala da je spreman, za vrijeme jednog solsticija, vratiti ces se.“
Opet kimnem glavom.
***
Stojim pred velikim ogledalom koje se nalazi u mojoj sobi. Bila sam u doljnjem rublju. Kosa, raspustena, uokviravala je moje ovalno lišce i padala mi preko lopatica stvarajuci zanimljiv kontrast na mojoj blijedoj kozi. Priblizim se ogledalu i predem prstima preko lica. Preko blago ridih obrva, skoro okruglih tamno smedih ociju, dugih, crnih trepavica. Izmedu ociju nalazio se mali nos sa jos manjim nosnicama, a ispod njega pune rumenkaste usne. Ponovno se udaljim. Bila sam normalne visine za jednu vilenjakinju, mozda malo ispod prosjeka no tijelo mi je ipak imalo izduzeni oblik. Sada sam presla preko kljucnim kostiju i spustila se do prstiju desne ruke. Prsti su mi bili tanahni, cak bi se usudila reci elegantni, sa malo duzim noktima. Grudi su mi bile pokrivene krpom koja ih je stitila od znatizeljni pogleda, ali istodobno i pridrzavala. Obuhvatila sam struk dlanovima i skoro si uspijela dotaknuti prste suprotne ruke. Bokovi su mi bili malo siri od sirine torza na podrucju grudi, a noge su mi bile duge sa tvrdim butinama i lijepo oblikovanim listovima koji su preko gleznjeva prelazili u mala, spretna stopala. Bila sam prosjecna. Niti ruzna, ali ni lijepa. Nadala sam se da cu biti prosjek u ljudskome svijetu.
Skinem doljnje rublje i udem u kadu. Sjednem i utonem u plitke dubine obavijena najboljom prijateljicom.

<< Arhiva >>