02. Za sve je kriv egoizam

petak, 28.01.2011.

Lijeno sam otvorila oci i ustala iz kreveta. U prizemlju sam cula buku. Svi su budni. Odsetala sam do umivaonika i pogledala se u ogledalo iznad zdijele sa svijezom vodom. Pogled su mi odvratile velike, smede oci. Skoncentrirala sam se i osijetila kada mi se voda penje po rukama, usmjerila sam je prema licu i ona mi zapljusne obraze. To mi je bila najbolja budilica. Prosla sam prstima kroz crvenu kosu i svezala je vrpcom u rep. Navukla sam siroke, lagane hlace koje su mi se vukle po podu, usku majicu na bretele te se bosa spustila u prizemlje.
-„Dobro jutro ljudi.“ Pozdravim obitelj
-„Napokon si ustala. Sada ce doci Opettaja.“
Pogledala sam na zidni sat objesen iznad njegove glave. Bilo je devet sati ujutro.
-„Dolazi tek za sat vremena.“ Kazem zajedljivo
Otac me pogleda iznad naocala.
-„To prode u trenu.“ Odgovori mirno
Zakolutala sam ocima i sjela za stol. Majka se ustane i uzme sa pulta tanjur te ga tutne pred mene. Na tanjuru su se nalazila dva jaja na oko. Namreskam nos.
-„Sto sada nije u redu?“ upita majka primjecujuci izraz lica
-„Mama otkada ja volim jaja?“
-„A otkada ih ne volis?“
Sada je i ona iznervirana.
-„Znas da jedem jaja samo kada apsolutno nista drugo ne preostaje.“
Ustala sam se, spremajuci napustiti stol.
-„Nije nista drugo preostalo.“ Kaze tata strogim glasom ne dizuci pogled sa knjige
-„Sjedi i jedi.“ Nadopuni mama jasnijom porukom
Pojela sam pola jajeta i izjavila da ne mogu vise. Majka je preokrenula ocima, ali nista nije komentirala. Ustala sam se, zgrabila vocku iz zdijele sa stola i izletila vani.
Spustila sam se do rijecice sa malim vodopadom, podvrnula nogavice i zakoracila u bistru vodu. Usredotocila sam pogled na vodopad i ispruzila ruku. Iz sredine vodopada pojavila se grba koja se se pritom ispruzila u tankom traku i omotala mi se oko zgloba. Trznem njezno zglobom. Traka vode nije se raspala. Nasmijesim se i ovaj put napravim kruzni pokret ruke oko glave. Traka vode se raspala i smocila me.
-„Urrrggghhhh!“ povicem
Izvucem vodu sa svog mokrog tijela i pokusam ponovno. I ponovno. I ponovno. I ponovno. Svaki put neuspijelo.
-„Krivo radis.“
Okrenula sam glavu i vidjela Opettaju. Tamno smeda kosa raspusteno se vijorila za njom dok se u bijeloj, prostranoj odjeci spustala do mene.
-„Zar stvarno? Nisam primjetila.“ Odgovorim sarkasticno
Osmijehnula se i usla u vodu te stala iza mene. Zgrabila me za lijevu ruku koja mi je bila uperena u vodopad. Spustila je svoj dlan do mojega te mi ga okrenula prema gore.
-„Voda je njezan element koji pravilno koristen moze postati najgori neprijatelj. Moras njezno, ali cvrsto i odlucno njome ophoditi. Ona je tvoja zastitnica, tvoj saveznik, tvoj najbolji prijatelj. Pozovi je je na nacin kao sto zoves prijatelja da ti ogrije srce u teskom trenutku.“
Stisnula sam usne i pokusala je „pozvati srcem“. Traka vode ponovno mi se ovila oko zgloba, ali koliko njezno toliko i cvrsce.
-„ A sada se usredotoci na tu traku. Osjeti svaku molekula kako vibrira i salje valove.“
Usredotocila sam se na taktilna osjetila. Dio vodene trake koje sam drzala u ruci prestala sam gledati i pocela osijecati. Kada sam osijetila kako me molekule skaklje po povrsini dlana zadrzala sam taj osijecaj i prosirila ga na cijeli vodeni mlaz.
Kimnula sam glavom.
-„ Sada stisni te molekule sto je moguce vise i drzi ih tako.“ Uputi me Opettaja
Ucinila sam kao sto je rekla.
-„Imaj sve na umu sto sam ti rekla. Tada zamahni.“
Proslo je nekoliko trenutaka i tada sam zamahnula radeci pokret od prije. Mlaz vode ovio se oko mene i vrhom opalio povrsinu rijeke proizvodeci rezak zvuk.
Osmijehnula sam se i pogledala prema najboljoj instruktorici na svijetu. Osmijenula se i ponosno kimnula glavom.
-„E to se zove vodeni bic.“ Kaze sada se smijuci
-„Ponovno?“ upitam
-„Ponovno.“ Kaze koristeci svoju omiljenu rijec
Sljedecih sat vremena ponovila sam tu vjezbu vise nego sto sam se usudila brojati.
-„ Béni. Vrijeme je da prijedemo u kucu. „
-„ Zar bas moramo?!" upitam ocajnim glasom
Nije nista odgovorila nego se samo zaputila prema kuci. Izasla sam iz vode i osusila noge izvlaceci vodu sa povrsine koze i bacajuci je natrag u rijeku. Kada sam se popela na kat kuce i usla u sobu za predavanja Opettaja me vec cekala sa snopom papira u ruci. Nisam voljela teoriju iako mi je odlicno isla. Ucila sam teoriju radi majke i oca, a ne iz vlastitog zadovoljstva. Danas je matematika bila na redu. Opettaja je ispisivala razne simbole po ploci dok sam ja pokusavala shvatiti sto hoce od mene. Nakon puna dva sata matematike otpravila me sa hrpom zabiljeski i jos vecom hrpom zadace. Otisla sam do svoje sobe i bacila papire na radni stol. Misliti cu na to kasnije. An je do sada vec sigurno gotov. Pokucala sam na vrata njegove sobe.
-"Da ?" cula sam glas
Usla sam u sobu. Lezao je na krevetu citajuci neku tanku knjigu.
-"Reci."
Nisam mu odgovorila nego sam izvukla ruku iza leda dobacujuci mu na prepad. U zadnjem trenutku shvatio je sto je i uhvatio mac za drzak. Nasmijesila sam mu se, okrenula leda i zaputila prema dvoristu. Izasla sam vani okrecuci se tocno u pravi trenutak da se obranim od njegova napada. Macevali smo se napadajuci jedan drugoga, iskoristavjuci svaki nama poznati teren dvorista kojemu se nije vidjelo kraja i cerekali se. Ubrzo je mama zvala na rucak. Progutala sam na brzinu salatu od mjesanog povrca i otisla opet vani, samo ovaj put vjezbati streljastvo.
-"Idi pisati zadacu!" vikne majka zamnom
Nisam nista reagirala pa je odustala. Zadaca je nesto sto se radi do duboko u noc pod svijetloscu svijece.
Nakon vjezbanja napokon udem u kucu sa planom i da ostanem u njoj. Otidem do sobe i napunim si kadu vodom. Nakon poduzeg kupanja sjednem na krevet i privucem papire iz matematike. Uzdahnem i krenem. Napredovala sam sporo, ali sigurno. Nakon nekoliko listova naidem na jedan sasvim drugacijeg izgleda, pisan urednim kurzivom. Sluzbeni dokument. Oci mi nabrzinu prolete preko dokumenta. Ovo nije bilo za moje oci. Opettaji mora da je slucajno pobjeglo medu papire dok ih je brzo sakupljala. Dokument je bila prijavnica izdana od samoga kralja. Trazili su osobu iznimnih intelektualnih i borilackih sposobnosti po mogucnosti da upravlja jednim od elemenata da obavi zadatak privatne, ali i odvise vazne za cijelo kraljestvo, prirode. Opis trazene osobe zagolicao mi je mastu. Odlicna sam ucenica. Dobro tu i tad se poskliznem, ali se brzo vratim na noge, nisam borilac A klase, ali sam bila medu najboljima u svojoj generaciji, a moj element bio je voda. Kriteriji su odgovarali. Zasto ne ? Uzmem pero iz tintarice i pocinjem ispunjavati zamolbu. Nisu niti trazili potpis instruktora ili roditelja. Bilo je prelako da bi bilo istinito. Spustila sam se do stala i zasla iza do pticjih kaveza. Uzmem sovu posebno elegantnog, plemickog izgleda. Savila sam zamolbu i stavila je u koznu vrecicu privezanu za pticju nogu i uputila je na pravi put. Vratila sam se u sobu i dovrsila zadacu. Zaspala sam dok sam bila na kraju zadnjeg lista i nisam se budila do jutra. Ujutro opet sve iznova. Dosadna svakodnevnica. Ovaj put sam sa Opettajom isla jahati i vjezbati streljastvo istodobno. Tesko, ali na kraju uspijesno. Usred teorijskog predavanja netko pokuca na vrata. Cudno. Inace otac i majka nisu dopustali ometanje u to doba.
-"Naprijed." pozove Opettaja
U prostoriju ude nepoznati decko. Ili muskarac. Netko u prijelaznom razdoblju. Uputio mi je sramezljivi pogled. Bio mi je poznat. Vjerojatno moja generacija. Prisao nam je i pruzio pismo Opettaji, pozdravio nas i izasao vani. Opettaja znatizeljno otvori poruku i brzo je procita. Sto je vise citala to joj se boja lica sve vise mijenjala. Prvo je bilo crveno od ljutnje, pa je problijedilo, a kada me pogledala bilo je blago zelenkasto.
-"Béni. Sto si to ucinila?"

<< Arhiva >>